Autor: Martin Vrkljan
Sony DSLR-α300
Iz Sonyeve Alfa serije dolazi nam vrlo zanimljiv DSLR model. Najbolje ga se može opisati spomenemo li da se nalazi na prijelazu već prethodno postojećih Sonyevih modela α200 i α350. α300 kombinira značajan dodatak Live View funkcije koja je prisutna na jačem modelu, α350, dok od α200 uzima rezoluciju od 10.2 megapiksela. Od ostalih značajnijih funkcionalnosti možemo navesti visoke postavke osjetljivosti senzora (ISO do 3200), pokretljiv LCD koji se može izvući iz ležišta te Super SteadyShot funkciju koja omogućava pomak senzora sa svrhom kompenziranja trešnje ruku i dobivanja što jasnijih fotografija.
Krenimo, po običaju, od građe i dizajna. Po dimenzijama, Sony α300 nalazi se u rangu s ostalim fotoaparatima u klasi, i prilično je robusnog izgleda (131 x 99 x 75 mm). Funkcijske tipke razmještene su većinom po pozadini fotoaparata, dok se dobar dio nalazi i na gornjoj strani fotoaparata. Na prvi pogled, grip za prihvat prstima desne ruke izgleda uzak, no unatoč tome fotoaparat prilično dobro leži u ruci. Jedina zamjerka na prihvat ide na manjak prostora između prstiju i okvira za montiranje objektiva. Pristup funkcijskim tipkama te okidaču vrlo je lagan. Važnije tipke smještene su u dohvatu palca, kao npr. tipka za pristup ISO izborniku, odabir uzastopnog uzimanja fotografija ili paljenje i gašenje anit-shake sustava. Preklopnik za gašenje i paljenje Live View-a također se nalazi na gornjoj strani fotoaparata, no više o samom Live View-u i kako radi nešto kasnije. Veći dio pozadine zauzima 2.7 inčni, pomični LCD. LCD se može izvući zahvaljujući mehanizmu na koji je montiran i koji se može preklopiti sa dva stupnja slobode – kada je mehanizam u potpunosti izvučen LCD se nalazi u horizontalnom položaju. Nije moguće rotirati ga horizontalno, no već i ovako je omogućen dosta velik stupanj fleksibilnosti. Kada je LCD potpuno izvučen potrebno je obratiti pozornost na izložen dio vrpce sa spojevima koji spajaju LCD s fotoaparatom. Kako je vrpca na tom djelu potpuno izložena, treba paziti da se ispod fotoaparata ne nađe nešto oštro što bi vrpcu moglo oštetiti.
Optičko tražilo nudi 95% pokrivenosti scene i povećanje od 0.74x. Gledajući kroz tražilo, može se vidjeti 9 točaka za odabir fokusa te 4 tanke horizontalne linije koje označavaju granice okvira fotografije formata 16:9. Traka s podacima koja se nalazi na dnu prikazuje osnovne informacije o trenutnim postavkama kao što su npr. mjerač osvjetljenja, otvor blende i brzina okidača. Gore spomenuti Live View riješen je na nestandardan i prilično zanimljiv način. Za razliku od ostalih Live View sistema koji se mogu naći na tržištu, α300 ne koristi glavni senzor za prikaz scene na LCD-u, već koristi zaseban senzor smješten u optičko tražilo. Paljenjem ili gašenjem Live View-a svijetlost se usmjeruje ili u optičko tražilo ili u Live View senzor. To je prilično zgodno jer omogućava korištenje auto-fokusa uz Live View, što na drugim sustavima nije moguće jer se kod njih auto-fokus mora zaobići da bi se trenutna scena mogla prikazati na LCD-u. Također, prilikom paljenja Live View-a mehanički se spušta zaslon koji prekriva stražnju strani optičkog tražila i sprječava upadanje neželjene svijetlosti na senzor. Tokom korištenja Live View-a, na LCD-u je vidljivo sve što se može vidjeti kroz optičko tražilo, što znači da su svih 9 točaka za odabir fokusa vidljive i potpuno funkcionalne.
α300 korsti tzv. A-ležaj za objektive i kompatibilan je sa svim objektivima iz Sony-eve ponude uključujući i neke objektive drugih proizvođača dizajnirane za Sony ili Minolta auto-fokus sisteme. Neovisno o objektivu koji je montiran na α300, korisnici mogu koristiti Super SteadyShot funkciju za ublažavanje nuspojava prouzrokovane trešnjom ruku.
Autofokus sustav prisutan na α300 sličan je sustavima koji su implementirani na njegovim prethodnicima. Radi u ovisnosti o 9 fokusnih točaka koje su vidljive kroz optičko tražilo, a postoji i zgodna opcija koja automatski aktivira autofokus sistem kada korisnik približi oko optičkom tražilu. Senzor koji je za to zaslužan nalazi se ispod tražila i također automatski gasi LCD kada se korisnik dovoljno približi. Nekoliko je načina na koji autofokus sustav radi; AF-S (single-shot AF) koji ostaje fiksan jednom kada se izoštri, AF-C (continuous AF) koji će konstanto raditi i izoštravati sliku dok god korisnik drži okidač pritisnut na pola puta, te hibridni AF-A način rada koji automatski prebacuje između AF-S i AF-C. Također je moguće i ugasiti AF pomoću preklopnika na ležaju za objektiv i ručno fokusirati sliku. AF radi prilično brzo i precizno, no unatoč tome što je tiši u radu od svojih prethodnika, još uvijek je dosta glasan.
Slike proizvedene na α300 mogu biti u oblikovane u dva različita formata; standardnome 3:2 i dodatnom 16:9 widescreen formatu za slike koje se mogu gledati na widescreen televizorima ili monitorima. Kada se postavi 16:9 format, dio okvira slike se zatamni i u optičkom tražilu i Live View pregledu da bi se prikazao točan format u kojem će slika biti spremljena. Kvaliteta slike donekle je poboljšana automatskom funkcijom reduciranja šuma koja radi u odvojenim režimima ovisno o trenutnim postavkama osjetljivosti senzora (ISO). Također treba navesti i D-Range sustav koji je navodno poboljšan u odnosu na prethodnike, a služi za balansiranje eksponiranosti dijelova fotografije. Najbolji primjer gdje je D-Range koristan je npr. scena u kojoj gornju polovicu fotografije zauzima nebo (jak izvor svijetlosti), a donju nekakav pejzaž (umjeren izvor svijetlosti). Fotografi obično imaju problema s takvim scenama jer ovisno o tome prema kojem izvoru svijetlosti se mjeri ekspozicija, ili će nebo ispasti presvijetlo ili pejzaž pretaman. D-Range donekle pomaže u balansiranju takve ekspozicije.
Kao medij za spremanje fotografija α300 koristi CF memorijske kartice. Fotografije mogu biti zapisane u dva glavna formata, RAW i JPEG, s time da za JPEG postoje dvije razine kompresije (kvalitete) i tri različite veličine. Također postoji i hibridni način zapisa RAW+JPEG u kojem se zapisuje nekompresirana fotografija u RAW formatu i ista ta fotografija u JPEG formatu „Large” veličine i „Fine kvalitete”. Okidanje fotografija s bljeskalicom i bez nje davalo je prilično dobre rezultate. Iako ISO postavke mogu biti vrlo visoke, na vrijednostima iznad ISO 800 počeo se javljati primjetan šum, no unatoč tome nije bilo problema s kontrolom ekspozicije. Fotoaparat nam je došao na test u kitu zajedno sa dva objektiva; 18-70 i 55-200. Na oba objektiva u nekim situacijama bile su donekle vidljive ljubičaste rese, no rezultati su bili vrlo zadovoljavajući (pogotovo uz korištenje Super SteadyShot funkcije!). Boje su na većini fotografija bile postojane i žive, jedino je automatska postavka bijele točke slabije radila kod žutog (toplog) osvjetljenja.
Model: Sony DSLR- α300X Ustupio: Svijet Medija Ljudevita Posavskog bb 10360 Sesvete Tel. 01/6399 299 Cijena: 5.399,00 kn
Review Overview
Ukupan dojam
Zgodan fotoaparat, iako nešto bučniji od poznatijih DSRL modela (Nikon, Canon itd.). Paket u kojem dolazi (ili sa oba objektiva ili samo s 18-70) sadrži remen za fotoaparat, upute i svu potrebnu dokumentaciju, softver za pregled fotografija, bateriju i punjač za bateriju te poklopac za nosač objektiva na tijelu. Oba objektiva dolaze u paru s opcionalnim sjenilima (što je vrlo user-friendly i definitivno plus). Sve u svemu dobar fotoaparat koji će mnoge korisnike privući zbog kombinacije pomičnog LCD-a i Live View pregleda. Nas je definitivno zainteresirao.