Klasici svjetske književnosti 1

Uvod

Kako vrijeme prolazi, sve je očitije da mnogi ljudi, posebice oni u medijima, imaju poražavajuće slabu načitanost kad je riječ o svjetskoj književnosti. Njihova pitanja i objašnjenja često zvuče kao da su ispala iz loše humoristične serije. Čitanjem djela klasika obogaćujemo rječnik, širimo horizonte i stječemo spoznaje koje ne stanu u par klikova na portalu. Jedan zgodan primjer zabilježen je kada je Zoran Milanović, tada predsjednik Republike Hrvatske, spomenuo ime Kneza Miškina pred domaćim tabloidima. Reakcija novinara bila je  tišina. Kao da je citirao nekog lokalnog vozača tramvaja, a ne lika iz svjetske književnosti.

Roman Idiot

Idiot je roman ruskog klasika Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, prvi put objavljen 1868. godine. U središtu radnje nalazi se Knez Miškin  lik koji predstavlja suprotnost društvu u kojem se našao.

Fizički opis Kneza Miškina

Lev Nikolajevič Miškin imao je dvadeset i šest godina. Bio je visoke stature, guste plave kose i sitne, bjelkaste brade. Njegovo blijedo lice i velike plave oči odavale su ga kao osobu s epileptičnim napadima. Odijevao se skromno iznošena jakna, šešir i svežanj s nekoliko stvari. Dostojevski je primijetio da u njegovu izgledu „sve nije rusko“. Sam Miškin vlastiti izgled opisuje kao ružan i neugledan.

Neobičnost i percepcija društva

Ostali likovi u romanu odmah primjećuju njegovu različitost. Miškin je tih, smiren i nevjerojatno povjerljiv, gotovo djetinjeg duha. Najbolje se snalazi u razgovoru s djecom jer odrasle jednostavno ne razumije. Njegova nevinost i dobrota izazivaju podsmijeh te proglašavaju ga budalom, prosjakom, pa i idiotom. No upravo time Dostojevski pokazuje da je „idiotizam“ zapravo odraz društva, a ne samog junaka.

Autorova namjera

Dostojevski je u Knezu Miškinu želio stvoriti „pozitivno lijepu osobu“  utjelovljenje kršćanskih vrlina. Miškin je ljubazan, suosjećajan, eruditan i sposoban za duboke filozofske rasprave, unatoč bolesti koja mu je otežala obrazovanje. Autor ga oblikuje po uzoru na Krista, dajući mu čak i slične vanjske karakteristike. Time jasno pokazuje kako društvo reagira na dobrotu osuđuje je, omalovažava i etiketira.

Autor: Darko Brlečić | : Sat-Multimedia & IT