20 listopada, 2025 12:40 am

Broj satelita porastao za 76%, prijeti opasnost od sudara

Ukoliko se ne uspostave stroža pravila i standardi za praćenje i upravljanje objektima u orbiti, niska Zemljina orbita mogla bi postati opasno “prometno čvorište” u kojem svaki novi satelit povećava rizik eksponencijalno. Dugoročno, to bi moglo ugroziti ne samo komercijalne mreže poput Starlinka, nego i navigacijske, meteorološke i sigurnosne satelite na kojima moderna civilizacija svakodnevno ovisi.

Autor: Redakcija | : Sat-Multimedia & IT

📚 Najčitaniji članci

Problem svemirskog otpada nije nov, no sada je ušao u kritičnu fazu. Sa sve većim brojem satelita i agresivnim planovima novih operatora (kao što su Amazon Kuiper, OneWeb i kineske konstelacije), stručnjaci upozoravaju na mogućnost “orbitalne krize” koja bi mogla ograničiti pristup sigurnim orbitama.

Stručnjaci pozivaju na jaču međunarodnu koordinaciju i uvođenje znanstveno utemeljenih strategija lansiranja i deorbitiranja satelita. Ipak, u kontekstu pojačane globalne svemirske konkurencije i komercijalnih interesa, postizanje zajedničkog rješenja i dalje ostaje veliki izazov.

Ukoliko se ne uspostave stroža pravila i standardi za praćenje i upravljanje objektima u orbiti, niska Zemljina orbita mogla bi postati opasno “prometno čvorište” u kojem svaki novi satelit povećava rizik eksponencijalno. Dugoročno, to bi moglo ugroziti ne samo komercijalne mreže poput Starlinka, nego i navigacijske, meteorološke i sigurnosne satelite na kojima moderna civilizacija svakodnevno ovisi.

Autor: Redakcija | : Sat-Multimedia & IT

📚 Najčitaniji članci

Prema riječima Hugha Lewisa, stručnjaka za orbitalnu dinamiku sa Sveučilišta u Birminghamu, vjerojatnost ozbiljnog sudara u orbiti dosegnula je 10%. “Jedan sudar može stvoriti tisuće novih fragmenata i započeti lančanu reakciju koja bi ugrozila sve buduće misije”, upozorava Lewis.

Problem svemirskog otpada nije nov, no sada je ušao u kritičnu fazu. Sa sve većim brojem satelita i agresivnim planovima novih operatora (kao što su Amazon Kuiper, OneWeb i kineske konstelacije), stručnjaci upozoravaju na mogućnost “orbitalne krize” koja bi mogla ograničiti pristup sigurnim orbitama.

Stručnjaci pozivaju na jaču međunarodnu koordinaciju i uvođenje znanstveno utemeljenih strategija lansiranja i deorbitiranja satelita. Ipak, u kontekstu pojačane globalne svemirske konkurencije i komercijalnih interesa, postizanje zajedničkog rješenja i dalje ostaje veliki izazov.

Ukoliko se ne uspostave stroža pravila i standardi za praćenje i upravljanje objektima u orbiti, niska Zemljina orbita mogla bi postati opasno “prometno čvorište” u kojem svaki novi satelit povećava rizik eksponencijalno. Dugoročno, to bi moglo ugroziti ne samo komercijalne mreže poput Starlinka, nego i navigacijske, meteorološke i sigurnosne satelite na kojima moderna civilizacija svakodnevno ovisi.

Autor: Redakcija | : Sat-Multimedia & IT

📚 Najčitaniji članci

Maya Harris, istraživačica s Tehnološkog instituta Massachusetts (MIT), upozorava da kad satelit mora izvoditi više od deset manevara izbjegavanja mjesečno, troškovi misije postaju ekonomski neodrživi. U 2019. godini samo 0,2% satelita bilo je u tom “načinu izbjegavanja”, dok je do početka 2025. udio porastao na 1,4% što znači oko 340 satelita koji kontinuirano moraju mijenjati svoje orbite.

Prema riječima Hugha Lewisa, stručnjaka za orbitalnu dinamiku sa Sveučilišta u Birminghamu, vjerojatnost ozbiljnog sudara u orbiti dosegnula je 10%. “Jedan sudar može stvoriti tisuće novih fragmenata i započeti lančanu reakciju koja bi ugrozila sve buduće misije”, upozorava Lewis.

Problem svemirskog otpada nije nov, no sada je ušao u kritičnu fazu. Sa sve većim brojem satelita i agresivnim planovima novih operatora (kao što su Amazon Kuiper, OneWeb i kineske konstelacije), stručnjaci upozoravaju na mogućnost “orbitalne krize” koja bi mogla ograničiti pristup sigurnim orbitama.

Stručnjaci pozivaju na jaču međunarodnu koordinaciju i uvođenje znanstveno utemeljenih strategija lansiranja i deorbitiranja satelita. Ipak, u kontekstu pojačane globalne svemirske konkurencije i komercijalnih interesa, postizanje zajedničkog rješenja i dalje ostaje veliki izazov.

Ukoliko se ne uspostave stroža pravila i standardi za praćenje i upravljanje objektima u orbiti, niska Zemljina orbita mogla bi postati opasno “prometno čvorište” u kojem svaki novi satelit povećava rizik eksponencijalno. Dugoročno, to bi moglo ugroziti ne samo komercijalne mreže poput Starlinka, nego i navigacijske, meteorološke i sigurnosne satelite na kojima moderna civilizacija svakodnevno ovisi.

Autor: Redakcija | : Sat-Multimedia & IT

📚 Najčitaniji članci

Podaci pokazuju da su samo u prvoj polovici 2025. godine Starlinkovi sateliti izveli približno 145.000 manevara izbjegavanja sudara, pri čemu je svaki satelit morao u prosjeku napraviti četiri orbitalna prilagođavanja mjesečno. Najveće zagušenje bilježi se u visinskim rasponima od 400–600 km i 700–800 km, gdje se preklapaju aktivne konstelacije i krhotine starih satelita.

Maya Harris, istraživačica s Tehnološkog instituta Massachusetts (MIT), upozorava da kad satelit mora izvoditi više od deset manevara izbjegavanja mjesečno, troškovi misije postaju ekonomski neodrživi. U 2019. godini samo 0,2% satelita bilo je u tom “načinu izbjegavanja”, dok je do početka 2025. udio porastao na 1,4% što znači oko 340 satelita koji kontinuirano moraju mijenjati svoje orbite.

Prema riječima Hugha Lewisa, stručnjaka za orbitalnu dinamiku sa Sveučilišta u Birminghamu, vjerojatnost ozbiljnog sudara u orbiti dosegnula je 10%. “Jedan sudar može stvoriti tisuće novih fragmenata i započeti lančanu reakciju koja bi ugrozila sve buduće misije”, upozorava Lewis.

Problem svemirskog otpada nije nov, no sada je ušao u kritičnu fazu. Sa sve većim brojem satelita i agresivnim planovima novih operatora (kao što su Amazon Kuiper, OneWeb i kineske konstelacije), stručnjaci upozoravaju na mogućnost “orbitalne krize” koja bi mogla ograničiti pristup sigurnim orbitama.

Stručnjaci pozivaju na jaču međunarodnu koordinaciju i uvođenje znanstveno utemeljenih strategija lansiranja i deorbitiranja satelita. Ipak, u kontekstu pojačane globalne svemirske konkurencije i komercijalnih interesa, postizanje zajedničkog rješenja i dalje ostaje veliki izazov.

Ukoliko se ne uspostave stroža pravila i standardi za praćenje i upravljanje objektima u orbiti, niska Zemljina orbita mogla bi postati opasno “prometno čvorište” u kojem svaki novi satelit povećava rizik eksponencijalno. Dugoročno, to bi moglo ugroziti ne samo komercijalne mreže poput Starlinka, nego i navigacijske, meteorološke i sigurnosne satelite na kojima moderna civilizacija svakodnevno ovisi.

Autor: Redakcija | : Sat-Multimedia & IT

📚 Najčitaniji članci

Rast je gotovo u potpunosti potaknut komercijalnim satelitskim projektima, prije svega SpaceX-ovom konstelacijom Starlink, koja nastoji osigurati globalni pristup internetu. No, eksplozivno širenje satelita ima svoju cijenu sve češći orbitalni manevri i povećana vjerojatnost sudara prijete stabilnosti svemirskog okoliša.

Podaci pokazuju da su samo u prvoj polovici 2025. godine Starlinkovi sateliti izveli približno 145.000 manevara izbjegavanja sudara, pri čemu je svaki satelit morao u prosjeku napraviti četiri orbitalna prilagođavanja mjesečno. Najveće zagušenje bilježi se u visinskim rasponima od 400–600 km i 700–800 km, gdje se preklapaju aktivne konstelacije i krhotine starih satelita.

Maya Harris, istraživačica s Tehnološkog instituta Massachusetts (MIT), upozorava da kad satelit mora izvoditi više od deset manevara izbjegavanja mjesečno, troškovi misije postaju ekonomski neodrživi. U 2019. godini samo 0,2% satelita bilo je u tom “načinu izbjegavanja”, dok je do početka 2025. udio porastao na 1,4% što znači oko 340 satelita koji kontinuirano moraju mijenjati svoje orbite.

Prema riječima Hugha Lewisa, stručnjaka za orbitalnu dinamiku sa Sveučilišta u Birminghamu, vjerojatnost ozbiljnog sudara u orbiti dosegnula je 10%. “Jedan sudar može stvoriti tisuće novih fragmenata i započeti lančanu reakciju koja bi ugrozila sve buduće misije”, upozorava Lewis.

Problem svemirskog otpada nije nov, no sada je ušao u kritičnu fazu. Sa sve većim brojem satelita i agresivnim planovima novih operatora (kao što su Amazon Kuiper, OneWeb i kineske konstelacije), stručnjaci upozoravaju na mogućnost “orbitalne krize” koja bi mogla ograničiti pristup sigurnim orbitama.

Stručnjaci pozivaju na jaču međunarodnu koordinaciju i uvođenje znanstveno utemeljenih strategija lansiranja i deorbitiranja satelita. Ipak, u kontekstu pojačane globalne svemirske konkurencije i komercijalnih interesa, postizanje zajedničkog rješenja i dalje ostaje veliki izazov.

Ukoliko se ne uspostave stroža pravila i standardi za praćenje i upravljanje objektima u orbiti, niska Zemljina orbita mogla bi postati opasno “prometno čvorište” u kojem svaki novi satelit povećava rizik eksponencijalno. Dugoročno, to bi moglo ugroziti ne samo komercijalne mreže poput Starlinka, nego i navigacijske, meteorološke i sigurnosne satelite na kojima moderna civilizacija svakodnevno ovisi.

Autor: Redakcija | : Sat-Multimedia & IT

📚 Najčitaniji članci

Zemljina niska orbita (LEO) suočava se s rastućim prometnim zagušenjima i sve većim rizikom od sudara. Od 2019. godine broj objekata u orbiti povećao se s približno 13.700 na više od 24.000, što predstavlja rast od 76 posto. Prema istraživanjima, do 2030. taj bi broj mogao premašiti 70.000 satelita.

Rast je gotovo u potpunosti potaknut komercijalnim satelitskim projektima, prije svega SpaceX-ovom konstelacijom Starlink, koja nastoji osigurati globalni pristup internetu. No, eksplozivno širenje satelita ima svoju cijenu sve češći orbitalni manevri i povećana vjerojatnost sudara prijete stabilnosti svemirskog okoliša.

Podaci pokazuju da su samo u prvoj polovici 2025. godine Starlinkovi sateliti izveli približno 145.000 manevara izbjegavanja sudara, pri čemu je svaki satelit morao u prosjeku napraviti četiri orbitalna prilagođavanja mjesečno. Najveće zagušenje bilježi se u visinskim rasponima od 400–600 km i 700–800 km, gdje se preklapaju aktivne konstelacije i krhotine starih satelita.

Maya Harris, istraživačica s Tehnološkog instituta Massachusetts (MIT), upozorava da kad satelit mora izvoditi više od deset manevara izbjegavanja mjesečno, troškovi misije postaju ekonomski neodrživi. U 2019. godini samo 0,2% satelita bilo je u tom “načinu izbjegavanja”, dok je do početka 2025. udio porastao na 1,4% što znači oko 340 satelita koji kontinuirano moraju mijenjati svoje orbite.

Prema riječima Hugha Lewisa, stručnjaka za orbitalnu dinamiku sa Sveučilišta u Birminghamu, vjerojatnost ozbiljnog sudara u orbiti dosegnula je 10%. “Jedan sudar može stvoriti tisuće novih fragmenata i započeti lančanu reakciju koja bi ugrozila sve buduće misije”, upozorava Lewis.

Problem svemirskog otpada nije nov, no sada je ušao u kritičnu fazu. Sa sve većim brojem satelita i agresivnim planovima novih operatora (kao što su Amazon Kuiper, OneWeb i kineske konstelacije), stručnjaci upozoravaju na mogućnost “orbitalne krize” koja bi mogla ograničiti pristup sigurnim orbitama.

Stručnjaci pozivaju na jaču međunarodnu koordinaciju i uvođenje znanstveno utemeljenih strategija lansiranja i deorbitiranja satelita. Ipak, u kontekstu pojačane globalne svemirske konkurencije i komercijalnih interesa, postizanje zajedničkog rješenja i dalje ostaje veliki izazov.

Ukoliko se ne uspostave stroža pravila i standardi za praćenje i upravljanje objektima u orbiti, niska Zemljina orbita mogla bi postati opasno “prometno čvorište” u kojem svaki novi satelit povećava rizik eksponencijalno. Dugoročno, to bi moglo ugroziti ne samo komercijalne mreže poput Starlinka, nego i navigacijske, meteorološke i sigurnosne satelite na kojima moderna civilizacija svakodnevno ovisi.

Autor: Redakcija | : Sat-Multimedia & IT

📚 Najčitaniji članci

Nova kriza u niskoj Zemljinoj orbiti

Zemljina niska orbita (LEO) suočava se s rastućim prometnim zagušenjima i sve većim rizikom od sudara. Od 2019. godine broj objekata u orbiti povećao se s približno 13.700 na više od 24.000, što predstavlja rast od 76 posto. Prema istraživanjima, do 2030. taj bi broj mogao premašiti 70.000 satelita.

Rast je gotovo u potpunosti potaknut komercijalnim satelitskim projektima, prije svega SpaceX-ovom konstelacijom Starlink, koja nastoji osigurati globalni pristup internetu. No, eksplozivno širenje satelita ima svoju cijenu sve češći orbitalni manevri i povećana vjerojatnost sudara prijete stabilnosti svemirskog okoliša.

Podaci pokazuju da su samo u prvoj polovici 2025. godine Starlinkovi sateliti izveli približno 145.000 manevara izbjegavanja sudara, pri čemu je svaki satelit morao u prosjeku napraviti četiri orbitalna prilagođavanja mjesečno. Najveće zagušenje bilježi se u visinskim rasponima od 400–600 km i 700–800 km, gdje se preklapaju aktivne konstelacije i krhotine starih satelita.

Maya Harris, istraživačica s Tehnološkog instituta Massachusetts (MIT), upozorava da kad satelit mora izvoditi više od deset manevara izbjegavanja mjesečno, troškovi misije postaju ekonomski neodrživi. U 2019. godini samo 0,2% satelita bilo je u tom “načinu izbjegavanja”, dok je do početka 2025. udio porastao na 1,4% što znači oko 340 satelita koji kontinuirano moraju mijenjati svoje orbite.

Prema riječima Hugha Lewisa, stručnjaka za orbitalnu dinamiku sa Sveučilišta u Birminghamu, vjerojatnost ozbiljnog sudara u orbiti dosegnula je 10%. “Jedan sudar može stvoriti tisuće novih fragmenata i započeti lančanu reakciju koja bi ugrozila sve buduće misije”, upozorava Lewis.

Problem svemirskog otpada nije nov, no sada je ušao u kritičnu fazu. Sa sve većim brojem satelita i agresivnim planovima novih operatora (kao što su Amazon Kuiper, OneWeb i kineske konstelacije), stručnjaci upozoravaju na mogućnost “orbitalne krize” koja bi mogla ograničiti pristup sigurnim orbitama.

Stručnjaci pozivaju na jaču međunarodnu koordinaciju i uvođenje znanstveno utemeljenih strategija lansiranja i deorbitiranja satelita. Ipak, u kontekstu pojačane globalne svemirske konkurencije i komercijalnih interesa, postizanje zajedničkog rješenja i dalje ostaje veliki izazov.

Ukoliko se ne uspostave stroža pravila i standardi za praćenje i upravljanje objektima u orbiti, niska Zemljina orbita mogla bi postati opasno “prometno čvorište” u kojem svaki novi satelit povećava rizik eksponencijalno. Dugoročno, to bi moglo ugroziti ne samo komercijalne mreže poput Starlinka, nego i navigacijske, meteorološke i sigurnosne satelite na kojima moderna civilizacija svakodnevno ovisi.

Autor: Redakcija | : Sat-Multimedia & IT

📚 Najčitaniji članci

Nova kriza u niskoj Zemljinoj orbiti

Zemljina niska orbita (LEO) suočava se s rastućim prometnim zagušenjima i sve većim rizikom od sudara. Od 2019. godine broj objekata u orbiti povećao se s približno 13.700 na više od 24.000, što predstavlja rast od 76 posto. Prema istraživanjima, do 2030. taj bi broj mogao premašiti 70.000 satelita.

Rast je gotovo u potpunosti potaknut komercijalnim satelitskim projektima, prije svega SpaceX-ovom konstelacijom Starlink, koja nastoji osigurati globalni pristup internetu. No, eksplozivno širenje satelita ima svoju cijenu sve češći orbitalni manevri i povećana vjerojatnost sudara prijete stabilnosti svemirskog okoliša.

Podaci pokazuju da su samo u prvoj polovici 2025. godine Starlinkovi sateliti izveli približno 145.000 manevara izbjegavanja sudara, pri čemu je svaki satelit morao u prosjeku napraviti četiri orbitalna prilagođavanja mjesečno. Najveće zagušenje bilježi se u visinskim rasponima od 400–600 km i 700–800 km, gdje se preklapaju aktivne konstelacije i krhotine starih satelita.

Maya Harris, istraživačica s Tehnološkog instituta Massachusetts (MIT), upozorava da kad satelit mora izvoditi više od deset manevara izbjegavanja mjesečno, troškovi misije postaju ekonomski neodrživi. U 2019. godini samo 0,2% satelita bilo je u tom “načinu izbjegavanja”, dok je do početka 2025. udio porastao na 1,4% što znači oko 340 satelita koji kontinuirano moraju mijenjati svoje orbite.

Prema riječima Hugha Lewisa, stručnjaka za orbitalnu dinamiku sa Sveučilišta u Birminghamu, vjerojatnost ozbiljnog sudara u orbiti dosegnula je 10%. “Jedan sudar može stvoriti tisuće novih fragmenata i započeti lančanu reakciju koja bi ugrozila sve buduće misije”, upozorava Lewis.

Problem svemirskog otpada nije nov, no sada je ušao u kritičnu fazu. Sa sve većim brojem satelita i agresivnim planovima novih operatora (kao što su Amazon Kuiper, OneWeb i kineske konstelacije), stručnjaci upozoravaju na mogućnost “orbitalne krize” koja bi mogla ograničiti pristup sigurnim orbitama.

Stručnjaci pozivaju na jaču međunarodnu koordinaciju i uvođenje znanstveno utemeljenih strategija lansiranja i deorbitiranja satelita. Ipak, u kontekstu pojačane globalne svemirske konkurencije i komercijalnih interesa, postizanje zajedničkog rješenja i dalje ostaje veliki izazov.

Ukoliko se ne uspostave stroža pravila i standardi za praćenje i upravljanje objektima u orbiti, niska Zemljina orbita mogla bi postati opasno “prometno čvorište” u kojem svaki novi satelit povećava rizik eksponencijalno. Dugoročno, to bi moglo ugroziti ne samo komercijalne mreže poput Starlinka, nego i navigacijske, meteorološke i sigurnosne satelite na kojima moderna civilizacija svakodnevno ovisi.

Autor: Redakcija | : Sat-Multimedia & IT

📚 Najčitaniji članci

Nova kriza u niskoj Zemljinoj orbiti

Zemljina niska orbita (LEO) suočava se s rastućim prometnim zagušenjima i sve većim rizikom od sudara. Od 2019. godine broj objekata u orbiti povećao se s približno 13.700 na više od 24.000, što predstavlja rast od 76 posto. Prema istraživanjima, do 2030. taj bi broj mogao premašiti 70.000 satelita.

Rast je gotovo u potpunosti potaknut komercijalnim satelitskim projektima, prije svega SpaceX-ovom konstelacijom Starlink, koja nastoji osigurati globalni pristup internetu. No, eksplozivno širenje satelita ima svoju cijenu sve češći orbitalni manevri i povećana vjerojatnost sudara prijete stabilnosti svemirskog okoliša.

Podaci pokazuju da su samo u prvoj polovici 2025. godine Starlinkovi sateliti izveli približno 145.000 manevara izbjegavanja sudara, pri čemu je svaki satelit morao u prosjeku napraviti četiri orbitalna prilagođavanja mjesečno. Najveće zagušenje bilježi se u visinskim rasponima od 400–600 km i 700–800 km, gdje se preklapaju aktivne konstelacije i krhotine starih satelita.

Maya Harris, istraživačica s Tehnološkog instituta Massachusetts (MIT), upozorava da kad satelit mora izvoditi više od deset manevara izbjegavanja mjesečno, troškovi misije postaju ekonomski neodrživi. U 2019. godini samo 0,2% satelita bilo je u tom “načinu izbjegavanja”, dok je do početka 2025. udio porastao na 1,4% što znači oko 340 satelita koji kontinuirano moraju mijenjati svoje orbite.

Prema riječima Hugha Lewisa, stručnjaka za orbitalnu dinamiku sa Sveučilišta u Birminghamu, vjerojatnost ozbiljnog sudara u orbiti dosegnula je 10%. “Jedan sudar može stvoriti tisuće novih fragmenata i započeti lančanu reakciju koja bi ugrozila sve buduće misije”, upozorava Lewis.

Problem svemirskog otpada nije nov, no sada je ušao u kritičnu fazu. Sa sve većim brojem satelita i agresivnim planovima novih operatora (kao što su Amazon Kuiper, OneWeb i kineske konstelacije), stručnjaci upozoravaju na mogućnost “orbitalne krize” koja bi mogla ograničiti pristup sigurnim orbitama.

Stručnjaci pozivaju na jaču međunarodnu koordinaciju i uvođenje znanstveno utemeljenih strategija lansiranja i deorbitiranja satelita. Ipak, u kontekstu pojačane globalne svemirske konkurencije i komercijalnih interesa, postizanje zajedničkog rješenja i dalje ostaje veliki izazov.

Ukoliko se ne uspostave stroža pravila i standardi za praćenje i upravljanje objektima u orbiti, niska Zemljina orbita mogla bi postati opasno “prometno čvorište” u kojem svaki novi satelit povećava rizik eksponencijalno. Dugoročno, to bi moglo ugroziti ne samo komercijalne mreže poput Starlinka, nego i navigacijske, meteorološke i sigurnosne satelite na kojima moderna civilizacija svakodnevno ovisi.

Autor: Redakcija | : Sat-Multimedia & IT

📚 Najčitaniji članci

O Urednik

Sat-Multimedia & IT Portal prepoznatljiv po autorskoj sceni s ovih prostora, još od 06.04.2006. prenosi entuzijazam i znanje o satelitskoj, multimediji te IT-u.

Pročitaj i ovo

Kineski navigacijski sustav dobiva “C-pojasnu” nadogradnju

 Točnost spuštena na 10 cm Kineska tvrtka Aerospace Star Technology Co., Ltd. razvila je ključnu …