Velika Britanija planira kraj zemaljske televizije

Digitalna revolucija ili opasan gubitak najotpornijeg sustava komunikacije?

Je li potpuna ovisnost o internetu zaista pametan potez?

Britanska vlada otvorila je jednu od najvažnijih rasprava o budućnosti medija u posljednjih nekoliko desetljeća. Dokument pod nazivom „Watch this Space: A new strategy direction for UK media“ najavljuje smjer u kojem bi se mogla kretati buduća britanska medijska politika: veća vidljivost tradicionalnih i reguliranih medija na društvenim mrežama, nova pravila za tehnološke platforme te dugoročno gašenje zemaljske televizije i potpuni prijelaz prema internetskoj distribuciji sadržaja.

Na prvi pogled riječ je o modernizaciji medijskog sustava i prilagodbi navikama novih generacija koje sve manje koriste klasične televizijske prijamnike, a sve više sadržaj prate putem aplikacija, pametnih televizora i mobilnih uređaja. Međutim, iza ove reforme kriju se daleko ozbiljnija pitanja: smije li država utjecati na algoritme društvenih mreža, tko određuje koji su mediji dovoljno pouzdani da budu privilegirani i je li mudro ugasiti jednu od tehnološki najotpornijih komunikacijskih mreža u trenutku kada se Europa sve više bavi digitalnom sigurnošću?

Favoriziranje velikih medija – zaštita demokracije ili opasan presedan?

Jedna od najkontroverznijih točaka britanskog plana jest zahtjev da velike digitalne platforme poput TikToka, YouTubea, Facebooka i Instagrama daju veću vidljivost javnim i etabliranim medijskim servisima poput BBC-a, ITV-a ili Channel 4.

Argument britanske vlade je razumljiv. Danas milijuni građana, posebno mlađe generacije, informacije više ne traže na naslovnicama novina ili televizijskim dnevnicima. Vijesti im dolaze kroz algoritme čiji je glavni cilj zadržati pažnju korisnika što je duže moguće.

Takvi algoritmi često favoriziraju sadržaj koji izaziva snažne emocije ljutnju, strah, šok ili kontroverzu, jer upravo takve objave ostvaruju najveći broj komentara, dijeljenja i reakcija. U takvom okruženju ozbiljno novinarstvo često se nalazi u neravnopravnom položaju u odnosu na senzacionalistički sadržaj ili dezinformacije.

„Ključno je da ljudima omogućimo bolji pristup pouzdanim i točnim informacijama. Javne medijske službe ne smiju postati nevidljive u digitalnom prostoru.“

Međutim, ovdje se otvara i drugo pitanje koje je jednako važno. Ako država počne određivati koji izvori trebaju imati prednost na internetskim platformama, gdje se nalazi granica između zaštite kvalitetnog novinarstva i državnog utjecaja na protok informacija?

Danas se prednost daje BBC-u i velikim javnim medijima, ali buduće vlade mogle bi imati drugačije kriterije. Kritičari ovakvog pristupa upozoravaju da je vrlo osjetljivo kada politički sustav dobije mogućnost utjecaja na to što će građani prvo vidjeti kada otvore svoje društvene mreže.

Gašenje Freeviewa i kraj jedne ere televizije?

Još dramatičnija promjena odnosi se na budućnost zemaljske digitalne televizije (DTT/Freeview). Prema predloženim scenarijima, Velika Britanija razmatra mogućnost potpunog gašenja zemaljskih odašiljača nakon 2034. godine, dok je drugi mogući rok 2044. godina. To bi značilo završetak modela koji je obilježio više od jednog stoljeća elektroničkih medija:

• Odašiljač šalje signal u eter
• Antena ga prima
• Televizor prikazuje sadržaj

Njegovo mjesto zauzeo bi potpuno drugačiji sustav:

• Televizijski sadržaj nalazi se na internetu
• Korisnik ga prima putem širokopojasne veze
• Aplikacije postaju novi televizijski prijamnici

S tržišnog stajališta taj smjer djeluje logično. Mladi gledatelji već danas velik dio sadržaja konzumiraju putem streaming servisa, a linearni raspored emitiranja sve više gubi važnost. No pitanje koje se rijetko postavlja glasi: je li internet zaista idealna zamjena za sustav koji je desetljećima građen upravo za masovno i pouzdano informiranje stanovništva?

Broadcast ima jednu prednost koju internet nikada neće imati

Najveća snaga zemaljske televizije i satelitskog emitiranja nalazi se u samom principu rada. Ako finale Svjetskog prvenstva prati 20 milijuna gledatelja, odašiljač emitira samo jedan signal. Broj gledatelja praktički ne mijenja opterećenje sustava.

Kod internetskog streaminga situacija je potpuno drugačija. Svaki korisnik ostvaruje vlastitu vezu prema poslužitelju, što znači milijune pojedinačnih tokova podataka koje mrežna infrastruktura mora obraditi.

Današnji CDN sustavi i optičke mreže mogu podnijeti takva opterećenja, ali zahtijevaju ogromna ulaganja, stalno održavanje i stabilnu električnu infrastrukturu. U slučaju velikih prirodnih katastrofa, nestanaka električne energije ili velikih kibernetičkih napada, upravo internet može postati jedna od prvih infrastruktura pod pritiskom.

Paradoks digitalnog doba, uklanjamo rezervni sustav upravo kada nam je najpotrebniji?

Možda najveći paradoks cijele rasprave jest činjenica da se u isto vrijeme kada europske države ulažu milijarde eura u povećanje otpornosti komunikacijskih sustava, razmatra gašenje jednog od najotpornijih sustava masovne komunikacije koji je čovječanstvo razvilo.

Posljednjih godina sve više govorimo o zaštiti kritične infrastrukture, rezervnim satelitskim mrežama, otpornosti na kibernetičke napade i neovisnosti komunikacijskih kanala.

Primjerice, skandinavske zemlje ulažu u hibridne modele koji kombiniraju optičke veze, satelitsku komunikaciju i različite prijenosne sustave upravo zato što se pokazalo da oslanjanje na samo jednu tehnologiju predstavlja sigurnosni rizik.

U tom kontekstu postavlja se legitimno pitanje: treba li zemaljsku televiziju potpuno ugasiti ili ju treba zadržati kao stratešku rezervnu infrastrukturu za hitne situacije?

Što će se dogoditi nakon 2034. godine?

Važno je naglasiti da odluka o gašenju Freeviewa još nije konačna. Trenutno se radi o konzultacijskom procesu i analizi mogućih scenarija.

Vrlo je moguće da će se rokovi pomaknuti ili da će se pojaviti hibridni model u kojem će internet postati glavni način distribucije sadržaja, dok će određeni dio zemaljske mreže ostati aktivan za hitne obavijesti, nacionalne događaje ili krizne situacije.

Povijest telekomunikacija pokazuje da nove tehnologije rijetko u potpunosti brišu stare preko noći. Radio nije nestao dolaskom televizije, televizija nije nestala pojavom interneta, a satelitsko emitiranje i danas ima važnu ulogu unatoč rastu streaminga.

Zaključak: Odluka koja će oblikovati budućnost europske televizije

Britanski plan nije samo pitanje tehnologije. Riječ je o odluci koja dotiče demokraciju, slobodu informiranja, nacionalnu sigurnost i otpornost društva.

Premještanje televizije na internet može donijeti fleksibilnost i nove mogućnosti, ali istovremeno stvara novu ovisnost o širokopojasnim mrežama, podatkovnim centrima i globalnim tehnološkim platformama.

Možda će budućnost zaista pripadati IPTV-u i streaming servisima. Međutim, prije nego što se ugasi posljednji zemaljski odašiljač, društvo će morati odgovoriti na jedno ključno pitanje: želimo li u potpunosti napustiti jedini sustav masovne komunikacije koji može istovremeno doprijeti do milijuna ljudi bez potrebe za internetom?

Autor: Jelena Čabrijan Jović | : Sat-Multimedia & IT

📚 Najčitaniji članci: