Oproštaj od legende: Neven Frangeš / Umjetnik koji je obilježio generacije

Odlazi jedna cjelokupna generacija

S smrću Nevena Frangeša, hrvatska glazbena scena gubi ne samo jednog od svojih najvećih jazz-pijanista, skladatelja i pedagoga, već cijelu eru koja je izgradila nešto više od puke glazbene scene. Frangeš nije bio samo glazbenik  bio je graditelj mostova između jazza, klasične glazbe, rocka, kazališta i filma, mentor koji je odgojio generacije, i vizionar koji je oblikovao hrvatsku kulturu na način koji će ostati zabilježen u povijesti.

Život posvećen glazbi

Frangešov glazbeni put počeo je vrlo rano. Uz klasično glazbeno obrazovanje, već kao dječak je pokazivao snažnu sklonost jazzu i improvizaciji, a s samo 14 godina prvi put je nastupio sa sastavom Boška Petrovića , početak suradnje i prijateljstva koje će obilježiti velik dio njegova umjetničkog puta.

Nakon Klasične gimnazije i Glazbene škole Vatroslava Lisinskog, najprije je započeo studij opće lingvistike na Filozofskom fakultetu, ali je konačno opredijelio se za glazbu te je 1972. upisao Muzičku akademiju u Zagrebu. Tamo je orgulje učio kod Žarka Dropulića, klavir kod Ranka Filjaka, a među njegovim profesorima bili su i Natko Devčić, Anđelko Klobučar, Milo Cipra, Bruno Bjelinski, Igor Kuljerić i Frano Parać.

Jazz legenda i suradnje koje su obilježile eru

Tijekom desetljeća, Frangeš je postao jednom od ključnih figura hrvatske jazz-scene. Nastupao je s nizom najznačajnijih domaćih i svjetskih jazz-glazbenika, među kojima su, uz Boška Petrovića, bili Damir Dičić, Miljenko Prohaska, Art Farmer, Niels-Henning Ørsted Pedersen, Martin Drew, Ernie Wilkins, Toots Thielemans, Lou Donaldson, Clark Terry, Chet Baker i Bob Mover.

Koncertirao je diljem Europe, Sjedinjenih Američkih Država i zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, te sudjelovao na brojnim diskografskim izdanjima. Posebno mjesto u njegovoj diskografiji pripada suradnji s Boškom Petrovićem, s kojim je snimio album Sarabanda, Un chien andalou, From Moscow to L. A., kao i Zvira voda  projekt posvećen međimurskoj glazbenoj baštini, na kojem im se pridružila velika hrvatska mezzosopranistica Ruža Pospiš-Baldani. Album Zvira voda, zasnovan na međimurskim popijevkama u obradama Petrovića i Frangeša, nagrađen je Nagradom „Josip Slavenski“.

Od jazza do rocka: Glazbeni polimat

Frangešov glazbeni senzibilitet nikada nije bio ograničen isključivo na jazz. Od kraja šezdesetih i tijekom sedamdesetih godina, surađivao je i s rock-glazbenicima, a posebno značajna bila je njegova suradnja s Dragom Mlinarcem, na čijim je trima studijskim albumima sudjelovao kao producent, aranžer i izvođač, ostavivši snažan trag na Mlinarčevu zvuku toga razdoblja.

Glazba za kazalište i film: Stotinu predstava, nebrojeno nadahnuće

Jednako važan dio Frangešova opusa čini glazba za kazalište. Tijekom karijere, skladao je glazbu za više od stotinu kazališnih predstava, nekoliko filmova i televizijskih drama. Surađivao je s nekima od najznačajnijih hrvatskih kazališnih redatelja, uključujući Vladu Habuneka, Ivicu Kunčevića, Georgija Para, Božidara Violića, Dinu Radojevića, Joška Juvančića i Ivicu Boban, dok je posebno dugotrajnu i plodnu suradnju ostvario s Ivicom Kunčevićem.

S Dubrovačkim ljetnim igrama bio je povezan više od tri desetljeća  kao skladatelj, izvođač, producent, a kasnije i ravnatelj glazbenog programa od 2004. do 2009. godine. Na Igrama je prvi put sudjelovao još 1972., kao student i izvođač scenske glazbe Pere Gotovca u Krležinu Kristoforu Kolumbu u režiji Georgija Para. Među svojim kazališnim radovima, posebno je izdvajao glazbu za predstave Držićev san (režija Ivica Boban), Romeo i Julija (režija Ivica Kunčević) te Kunčevićevu Tužnu Jelu, jednu od amblematskih predstava u povijesti Dubrovačkih ljetnih igara.

Pedagog i neumorni promicatelj jazza

Frangeš je svoj golemi glazbeni i profesionalni kapital prenosio i novim generacijama. Od 2002. godine, predavao je teorijske glazbene predmete na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Bio je i jedan od osnivača zagrebačke Scene Amadeo, a sudjelovao je u radu glazbenih vijeća Grada Zagreba i Ministarstva kulture.

Nakon smrti Boška Petrovića, preuzeo je važnu ulogu u nastavku grožnjanske jazz-tradicije. Od 2011. godine, vodio je Ljetnu jazz školu u Grožnjanu, te djelovao kao umjetnički ravnatelj međunarodnog festivala Jazz is Back! BP, nastavljajući prenositi jazz mlađim generacijama glazbenika.

Tijekom dugogodišnjeg djelovanja, primio je niz priznanja za svoj umjetnički rad.

Nasljedstvo koje će trajati

Neven Frangeš nije bio samo glazbenik , bio je stvaratelj, učitelj, vizionar. Njegov utjecaj proteže se daleko izvan note i pozornice, obuhvaćajući generacije glazbenika, kazališne radove, filmove i obrazovne inicijative. Njegova smrt ostavlja prazninu, ali i nasljedstvo koje će nadživjeti generacije.

Odlazi legenda, ali glazba ostaje.

Darko Brlečić | SAT-Multimedia & IT