kolovoz 25, 2019 9:18 am
Početna / Kolumne / Josip Grozdanić / Neodoljivi zavodnik s dozvolom za ubojstvo ili 53 godina Jamesa Bonda

Neodoljivi zavodnik s dozvolom za ubojstvo ili 53 godina Jamesa Bonda

Autor: Josip Grozdanić

2008 by Josip Grozdanić
2008 by Josip Grozdanić

Kino-premijera akcijskog trilera «Zrno utjehe» redatelja Marca Forstera («Monster´s Ball», «Gonič zmajeva»), 22. filma iz serijala o pustolovinama ubojitog šarmera Jamesa Bonda, najsposobnijeg tajnog agenta Njezinog Veličanstva, uz istodobno Algoritmovo objavljivanje istoimene zbirke kratkih priča Bondova literarnog oca Iana Fleminga, prilika je da se osvrnemo na lik i djelo najdugovječnijeg i najpopularnijeg filmskog junaka svih vremena koji već gotovo pola stoljeća uspješno odolijeva svim političkim, ideološkim, svjetonazorskim i estetskim mijenama. Daniel Craig, prvi plavokosi agent 007 i glumac koji je tijekom snimanja svog drugog filma u ulozi Bonda ozlijedio rame i ostao bez vrha jednog prsta, šesti je, i po mnogim mišljenjima uz legendarnog Seana Conneryja možda i najbolji, interpretator ljubitelja lijepih žena, brzih automobila i suhog martinija, protrešenog a ne promiješanog. Slavni agent kojem «znate ime i broj» stvoren je u mašti Škota Iana Fleminga, tijekom Drugog svjetskog rata časnika britanske Mornaričke obavještajne službe koji je prema njegovim vlastitim riječima posjedovao nalivpero punjeno suzavcem te koji bi ove godine, da je nekim slučajem živ, 28. svibnja proslavio okrugli stoti rođendan. Kao što se moglo vidjeti na proljetošnjoj izložbi «For Your Eyes Only: Ian Fleming and James Bond», postavljenoj u londonskom Imperial War Museumu, piščev uzor u kreiranju lika neuništivog špijuna bio je upravo on sam, maštoviti planer vojnih operacija (među ostalim, razrađivao je planove za krađu njemačkog šifrantskog stroja Enigma, koje je naknadno iskoristio za zaplet romana «Iz Rusije s ljubavlju») i nerealizirani terenski operativac Ian Fleming. Frustriran poslom uredskog službenika kojem, unatoč suradnji na izradi operacije Zlatno oko, šifriranog plana za obranu Gibraltara, zbog pristupa brojnim važnim dokumentima nije dopušteno sudjelovanje u pravoj akciji, Fleming je stvorio svoj alter-ego, lik neustrašivog i hladnokrvnog operativca, čovjeka koji nema doma (osim uvodne sekvence u filmu «Živi i pusti umrijeti» niti u jednom nastavku nikad nismo vidjeli nijednu uistinu «kućnu» scenu s Bondom), koji do papirologije i pravila službe drži koliko i do lanjskog snijega, te koji radi sve ono što pisac nije mogao i o čemu mašta svaki adolescent, putuje po svijetu, osvaja najljepše žene, služi se najsofisticiranijim oružjem i tehničkim pomagalima, s neprijateljem se bori prsa o prsa te hladnokrvno, pod izgovorom da time spašava čovječanstvo, ubija opake zločince koji žele pokoriti i(li) uništiti svijet. Izvorno, počevši s romanom «Casino Royale» iz 1953. godine, prvim djelom iz originalnog ciklusa od 12 romana i dvije zbirke priča, koje su u recentnom izdanju Algoritma objedinjene pod zajedničkim naslovom «Zrno utjehe», Flaming je Bonda, bonvivana rafiniranog ukusa i nepresušnog šarma čiju je literarnu pustolovinu «Goldfinger» glasoviti Anthony Burgess, pisac kultne «Paklene naranče», uvrstio na popis 99 najboljih knjiga 20. stoljeća, koncipirao kao prepoznatljivi hladnoratovski (ali i donekle kompleksom manje vrijednosti u odnosu na Ameriku nagriženi britanski) produkt Zapada, momka bez mnogo skrupula koji ne mareći za ljudska prava i slične trice «živoj sili» ideološkog protivnika s druge strane Željezne zavjese nanosi velike gubitke u «ljudstvu i tehnici». Ipak, Bond se mijenjao u skladu s detantom i pucanjem ideoloških barijera, pa je, ako ničim drugim a ono terenskom suradnjom i krevetskim avanturama s atraktivnim špijunkama iz protivničkog tabora, i sam dao pristojan doprinos zagovoru međublokovske suradnje i ublažavanju hladnoratovskih tenzija. Štoviše, Flemingovi su romani i prema njima snimljeni filmovi, konkretno «Dr. No» iz 1962., godinu dana kasnije realizirani «Iz Rusije s ljubavlju», «Goldfinger» iz 1964. te «Operacija grom» iz 1965. godine, u to vrijeme stekavši pop-kulturnu slavu ravnu onoj Beatlesa, i sami nerijetko bili glasnici novih vjetrova i odnosa u međunarodnoj politici i svjetskim relacijama. Kao simbol kojim je nekad moćni no danas ocvali britanski imperij barem na filmu pokorio svijet, stalno osuvremenjivani i u hodu mijenjani Bond je tako primjerice već i samim naslovima «Iz Rusije s ljubavlju» i «Špijun koji me volio» jasno zagovarao suradnju Istoka i Zapada (koja je u mnogo Bondovih celuloidnih pustolovina dodatno naglašena tada praktički stalnim sporednim likom serijala, onim dobrodušnog i tipičnim ljudskim slabostima obilježenog ruskog generala Gogolja), u filmu «Smo dvaput se živi» glavninom zapleta smještenog u Japan ukazao na narastajuće «azijske tigrove», djelom «Operacija Svemir» iskoristio popularnost «Ratova zvijezda» Georgea Lucasa i navijestio stvarni «rat zvijezda» ideološki suprotstavljenih blokova, ostvarenjem «Pogled na ubojstvo» / «Od nišana do smrti» i pričom o potencijalnom uništenju Silicijske doline zajahao na tada (i danas) vrlo aktualnoj temi razvoja sofisticirane tehnologije čipova i mikroprocesora o kojoj smo u međuvremenu svi postali izuzetno ovisni, a u filmu «Sutra nikada ne umire» pozabavio se opasnošću koja nam prijeti od medijskog monopola i manipulacije, onog čega smo danas itekako svjesni a protiv kojeg se zajednički moraju boriti (daleki) Istok i Zapad. Bivši američki predsjednik Bill Clinton znao je što radi dok je 1999. godine, proglašavajući Seana Conneryja počasnim građaninom SAD-a, to popratio riječima «Bez vas nikada ne bismo pobijedili u hladnom ratu».

007

Kada je daleke 1962. godine glavnu ulogu u prvoj Bondovoj pustolovini, filmu «Dr. No» Terencea Younga, dobio tada anonimni Flemingov sunarodnjak Sean Connery, markantni tip kojem je najveću preporuku predstavljala tvrdnja supruge producenta Alberta «Cubbyja» Broccolija da je riječ o muškarcu koji djeluje opasno i seksi, nitko nije mogao ni naslutiti u kakav će se fenomen franšiza o Bondu, liku kojeg su Vatikanski dušebrižnici nazvali «opasnom smjesom nasilja, vulgarnosti, sadizma i seksa», ubrzo pretvoriti. Za otmjeni image agenta 007, za izbor elegantnih košulja i cipela, nošenje Rolexa te ispijanje votka-martinija i Dom Perignona, najzaslužniji je upravo redatelj Terence Young, koji je Conneryja odveo svom krojaču i podučio ga gospoštini. Poslije premijere filma kojoj je uz slavnog pisca Somerseta Maughama prisustvovao i John Paul Getty, tada najbogatiji čovjek na svijetu, «Dr. No» se prometnuo u drugi najgledaniji film godine u britanskim kinima. Američka je kina osvojio tek drugi nastavak «bondiane», produkcijski znatno zahtjevniji i dvostruko skuplji «Iz Rusije s ljubavlju», naslov koji su neposredno prije atentata u Dallasu odgledali J.F. Kennedy i njegov navodni ubojica Lee Harvey Oswald, i u kojem Bond vlakom Orient Express prolazi kroz Zagreb a završni se obračun odigrava u Piranskom zaljevu, zbog čega je u ondašnjoj Jugoslaviji bila zabranjena distribucija filma. U trećoj Bondovoj celuloidnoj pustolovini naslovljenoj «Goldfinger» ostvareni su konačni koncept i struktura serijala, uzbudljiv i atraktivan uvod, efektno dizajnirana špica uz glazbu popularnog pjevača ili benda, mnoštvo zabavnih tehnoloških novotarija i detalja, opaki zločinac koji želi pokoriti ili uništiti svijet te akcijski klimaks u završnici, koji će se uz manje izmjene zadržati sve do danas.

Kao što se obično kaže, sve ostalo je povijest, u ovom slučaju povijest «bondiane» tijekom koje će se u ulogama agenta 007 uz Conneryja (sveukupno 7, odnosno 6 + 1 filmova) jednokratno okušati Australac George Lazenby («U službi Njezinog Veličanstva»), sedam puta Sir Roger Moore, koji će Bondov lik obogatiti humorom, frivolnošću i (auto)ironijskim odmakom, dvaput Timothy Dalton, nažalost nedovoljno iskorišten šekspirijanski glumac koji će ubojitom zavodniku vratiti Conneryjevsku ozbiljnost i pesimizam, u četiri navrata Pierce Brosnan, svojevrsni nasljednik Rogera Moorea koji je nakon završetka hladnog rata od Daltona preuzeo rolu «nepotrebnog» junaka kako se tada činilo osuđenog na smrt, te zasad posljednji tumač Daniel Craig («München», «Sylvia»). Premda je još donedavno malo tko u njemu vidio odgovarajućeg i potentnog Bonda, Craig je sve iznenadio zagonetnom osobnošću te notama autodestruktivnosti, prijeteće unutarnje tjeskobe, mraka i cinizma kojima je obogatio osuvremenjeni opsesivno-kompulzivni lik špijuna koji ljubi i ubija, te ga tako zajedno s producentima prilagodio senzibilitetu zahtjevnije današnje publike. U 46-godišnjoj povijesti serijala «Zrno utjehe» prva je Bondova pustolovina koja se pričom nastavlja na prethodni film, «Casino Royale», a naš junak, traumatiziran smrću voljene Vesper Lynd koju želi osvetiti, uz votku-martini sad ispija i sponzorsku Coca-Colu Zero i Heineken. Premda je agresivni marketing već odavno (zlo)upotrijebio dobar dio pop-mita o Bondu, pri čemu kao najočitiji primjer odskače naslov «Operacija Svemir» u kojem su sveprisutne reklame doslovce ometale praćenje filma, svaka nova Bondova avantura itekako zaslužuje preporuku. Jer, agent 007 gledateljima i dalje nudi ubojitu smjesu zavodničkog šarma, frivolnog hedonizma i neuvijenog nasilja, čemu je uistinu teško odoljeti.

 

 

Komentari

comments

O Andrija Jovićević

Glavni i odgovorni za ovaj sajt. Radi s puno ljubavlji i entuzijazma

Pročitaj i ovo

Uvod u anatomiju ili … (3)

Autor: Josip Grozdanić …kratka povijest pornića « – Što mislite, kako biste se osjećali da …