TV - video LCD & plazama TV

RSS

Era OLED televizora nikako da počne

24.09.2009 0 komentara Oled

Sony

Kada je krajem 2007. godine Sony ponudio prvi televizor s organskim svjetlećim diodama (Organic Light Emitting Diode, OLED) izgledalo je da počinje nova era tankih televizora ravnih ekrana.

 
Televizori debeli svega nekoliko milimetara koji bi se zaista mogli objesiti na zid i čija je slika kristalno jasna i živih boja, učinili su da aktualni LCD modeli u usporedbi s njima izgledaju nezanimljivo i dosadno. Nije bilo važno što su ti 11-inčni televizori koštali preko 2000 dolara - nova tehnologija je uvijek u početku skupa, ali ubrzo pojeftini, zar ne? Pothranjujući osjećaj da tehnologija brzo napreduje, Sony je u isto vrijeme prikazao i prototip s dijagonalom od 27 inča, a nekoliko mjeseci kasnije i Samsung je prikazao svoje prototipove.

Sonyjev izvršni direktor Howard Stringer je u svibnju 2008, ponijet uzbuđenjem zbog nadolazeće OLED ere, obećao da će komercijalni model s velikim ekranom iznijeti na tržište kroz godinu dana. Evo prošlo je godinu dana i tri mjeseca od Stringerovog obećanja, a iz Sonyja ne stiže nijedan novi OLED televizor.

Odsustvo novih modela nije vezano samo za Sony već i za cijelu industriju. Samsung tek treba pokazati svoj komercijalni model i sve oči su trenutno uprte u LG Display čiji je 15-inčni prototip prikazan početkom godine na CES-u kada je rečeno i da će se komercijalna verzija pojaviti otprilike sada. Proizvođači OLED ekrana suočeni su, naime, s nekoliko izazova.

Prvi je tehničke prirode. Sony je napravio televizor s 11-inčnim ekranom ne zato što tržište zahtjeva male televizore, već zato što je još uvijek teško masovno proizvoditi OLED ekrane čije bi dimenzije bile u granicama tipičnih televizora - između 20 i 50 inča. Ispostavilo se da su povećavanje razmjera ekrana i njihova masovna proizvodnja mnogo tvrđi zalogaj, tako da se OLED ekrani još uvijek koriste pretežno u mobilnim telefonima i muzičkim playerima.

Problem je također i radni vijek ekrana i postupak ravnomjernog nanošenja organskog materijala čija se svjetlost emitira. Ukoliko premaz nije iste debljine pojavljuju se razlike u osvijetljenosti ekrana, što je za televiziju nedopustivo.

Zbog toga tvrtke eksperimentiraju s nekoliko tehnologija za nanošenje materijala, uključujući „naparavanje" i „mlazno tiskanje". Pored toga postoje i razlike u korištenim organskim smjesama i one se još uvijek proučavaju. Sony i LG na tom planu surađuju s japanskom tvrtkom Idemitsu dok se Panasonic vezao za Sumitomo Chemical.

Čak i kad se riješe tehnički problemi ostaje problem cijene - kako napraviti ekran koji će biti dovoljno jeftin da se nadmeće s LCD ekranima? Cijene LCD ekrana su u vrijeme kad je Sony predstavio svoj XEL-1 drastično pale i cijele prošle godine na tržištu je postojala prekomjerna ponuda tih ekrana, jer su proizvođači televizora smanjili proizvodnju zbog globalne recesije. Prosječna cijena 32-inčnog LCD panela je sa 335 dolara u siječnju 2008. pala na oko 200 dolara u prosincu.

Sonyjev prvi OLED televizor mogao je biti skup, jer je bio prvi na tržištu i kupovali su ga tehnološki ranoranioci i tvrtke koje su htjele impresionirati posjetioce. Nikad nije ni bio namijenjen širokom tržištu. Proizvodna linija može napraviti 2000 primjeraka mjesečno i u međuvremenu nije proširivana. Smatra se da je u posljednja tri mjeseca 2008. prodano oko 1000 primjeraka.

Međutim, cijene LCD panela nedavno su počele rasti, što će za sada malo ublažiti jedan od pritisaka kojima su izloženi OLED paneli.

Na nedavnom sajmu elektronike IFA u Berlinu nije bilo novih OLED televizora, tako da se slijedeća najava može očekivati u listopadu na sajmu Ceatec koji se održava u Tokiju. Sony je upravo na tom sajmu 2007. prikazao svoj XEL-1. Druga mogućnost je CES 2010 koji se održava u siječnju 2010. godine u Las Vegasu.

Autor: Sat Multimedia

Dodaj komentar

Molimo držite se teme članka. Neumjesni komentari biti će izbrisani bez prethodne najave. Vašu e-mail adresu nećemo objavljivati niti koristiti u marketinške svrhe.