Gadget
Mobiteli
4G pred vratima
25.09.2009 0 komentara neki drugi tag, WiMAX, LTERazvoj mobilnih mreža napreduje od aktualnih 3,5G standarda prema punom 4G. Pitanje je - koja će tehnologija prevladati? Da li će više uređaja koristiti WiMAX ili LTE?
Sve je krenulo od SMS‑a, onda je e‑mail stigao na mobilne telefone, kreirani su prvi WAP siteovi. Pošto su mobilni telefoni postali pravi kompjuteri, razmjena svih vrsta podataka sve više postaje primarna funkcija. Danas mreže mobilnih operatera znatno više prenose podatke nego razgovore, tako da sistem koji je dizajniran za razgovore sve manje tome služi. Sve veći zahtjevi natjerali su industriju mobilnih uređaja da ponudi korisniku brz prijenos podataka, a tu su rješenja različita.
Tehnologija je napredovala u ciklusima od po deset godina. Osamdesetih se pojavio C‑Netz, devedesetih GSM, početkom 21. stoljeća UMTS, a slijedeće godine očekuje se šira primjena nasljednika. Za tu poziciju bore se dva jaka protivnika. LTE je nastavak postojećih 2G i 3G mreža, a WiMAX nadgradnja bežične računalne mreže.
WiMAX je već dostupan u pojedinim zemljama, ali je u ranoj fazi širenja. Primjena je počela 2006. godine, nakon velikog uspjeha WiFi standarda. U odnosu na njega, glavna prednost WiMAX‑a je u većem dometu baznih stanica (do 50 km) i garantiranom kvalitetu prijenosa. On se bazira na IEEE 802.16e standardu i omogućava pristup Internetu velikom brzinom, VoIP, video‑pozive i ostale zahtjevne servise, ali se s vremenom iskazala jedna mana: prijenos podataka ne može biti brži od 70 Mbps. Zvučalo je sasvim dovoljno, ali danas...
Brzina je ključ
LTE nudi nekoliko važnih prednosti za korisnike i mobilne operatore. Jedan od zahtjeva pri projektiranju standarda je preuzimanje podataka brzinom od barem 100 Mbps, a LTE tehnologija dozvoljava i preko 200 Mbps; testirana je na 150 Mbps. Pored toga, RAN (Radio Access Network), tj. kašnjenje, biti će manje od 10 ms, a trenutno je oko 60 ms. Podržana je i fleksibilna širina propusnog opsega, od 1,4 MHz do 20 MHz, a LTE podržava i FDD (Frequency Division Duplex) i TDD (Time Division Duplex). Sve to čini ovaj standard pogodnim za mobilnu upotrebu, što će biti velika prednost u budućnosti jer se upravo u mobilnom sektoru očekuje mnogo veće korištenje širokopojasnog Interneta.
Možda je najvažnije to što LTE podržava sve prijašnje standarde, pa će svi stari telefoni ostati u funkciji. LTE je nasljednik 3G tehnologije, kako zbog toga što je baziran na WCDMA, HSDPA, HSUPA i HSPA standardima, tako i zato što je nadgradnja UMTS tehnologije, uz znatno brži prijenos podataka. Prva primjena LTE mreža najavljuje se za 2010. godinu.
Kratkoročni pobjednik mogao bi biti HSPA+, kao ekonomski saveznik mobilnih operatera koji traže način da korisnicima pruže brži protok podatka. Laka nadogradnja HSPA standarda pruža brzine do 21 Mbps, a uskoro se očekuje i 42 Mbps, što operaterima može dati dovoljno vremena da se odluče u kom će se smjeru dalje razvijati. Dakle, da li će na kraju svi prijeći na LTE? Bolje pitanje je kada i kojim putem se do tamo stiže.
4G u Srbiji
Domaći mobilni operateri slažu se da je LTE sljedeći korak razvoja, ali u ovom trenutku još ne razmišljaju ni o testiranju, a kamoli o uvođenju 4G mreža. Pažljivo prate razvoj i iskustva probnih instalacija i tek će nakon toga procijeniti mogući scenarij primjene te tehnologije na našem tržištu.
RATEL nije nadležan da određuje tehnologije koje će se primjenjivati - trenutak prelaska na nove tehnologije određuju sami operateri, a to ovisi o njihovim razvojnim planovima, stanja na tržištu i potreba korisnika. Pored toga, u RATEL‑u smatraju da u Srbiji ima još mnogo prostora za razvoj 3G mreža i usluga, te zbog toga ne očekuju implementaciju tehnologija četvrte generacije u neposrednoj budućnosti. Ukoliko je za primjenu nove tehnologije potrebno koristiti nove frekvencije, odluku o načinu dodjele frekvencija donijeti će nadležno ministarstvo, a RATEL će provesti postupak.
Ericsson, kao dobavljač tehnologija i usluga telekomunikacijskih operatora, smatra da LTE predstavlja logičan nastavak razvoja GSM, CDMA i WCDMA (2G i 3G) mobilnih mreža. Mobilni operateri u Srbiji počeli su koristiti 3G mreže na osnovu WCDMA standarda iz 2007. godine, ali pokrivenost mora biti veća kako bi 3G usluge bile dostupne većini stanovništva. Kratkoročno gledano, fokus će biti na većoj 3G pokrivenosti, tako da se LTE u Srbiji može očekivati kao dio dugoročnih planova, odnosno kao neki daljnji korak razvoja postojećih GSM i WCDMA mreža. Potreba za implementacijom novog standarda ovisiti će i od raspoloživosti LTE telefona i drugih uređaja koji će na tržište stići u narednim godinama.
Dodaj komentar
Molimo držite se teme članka. Neumjesni komentari biti će izbrisani bez prethodne najave. Vašu e-mail adresu nećemo objavljivati niti koristiti u marketinške svrhe.




Komentari
Rss feed komentara Dodaj komentar