Film Kolumne

RSS

Telefonski shopping

13.03.2010 0 komentara Aris

Telefonski shopping

 Frižider

Taman sam se ispružio uz dobro štivo i s namjerom kasnijeg intenzivnog proučavanja unutrašnjosti svojih kapaka, kad, zazvoni telefon neuobičajeno iritantnim tonom.

Isprva sam ga htio jednostavno pustiti da odzvoni, ali sam se u zadnji tren sjetio da je moja draga prije dva dana sa još par prijateljica otputovala na trodnevni izlet u Prag i da bi me to ona mogla zvati da mi kaže kako je upravo kupila još nekoliko komada donjeg rublja i time se opasno približila mogućnosti za upis u Guinnesovu knjigu rekorda za tekuću godinu pod stavkom „ najviše komada intimnog rublja u posjedu jedne osobe".

-              Halo? - Dahnem dakle u slušalicu s odlučnošću čovjeka koji će braniti svoj dio ormara pred najezdom svile, čipke i licre.

-              Dobar dan! Ovdje Dario Kraus iz "Media International Incorporationsa". Imam vrlo važne vijesti za vas! - progovori ugodan muški glas u maniri profesionalnog televizijskog voditelja.

U tom trenutku srce mi je naglo počelo brže udarati, tlak se povisio, a prvi grašci znoja počeli su izbijati na čelo.

Dakle, gotovo je! Pronašli su nas!

"Media International Incorporations" ili kako im u zaglavlju brošura piše "MII", telefonski je ekvivalent mješanca između Pitt Bull terijera i Jehovina Svjedoka.

Zapošljava ogromnu količinu ljudi koji imaju samo jedan zadatak - nazivati ljude telefonom i nuditi im svoje proizvode, većinom bijelu tehniku, audio i video uređaje.

U trenutku slabosti, prije dvije godine, moja je draga popustila i dozvolila im da nam pošalju svoje prospekte na kućnu adresu.

Daleko od toga da su im proizvodi loši.

Cijenom su čak niži oko 15 % spram sličnih proizvoda konkurentskih tvrtki.

To je uostalom i bio razlog zbog čega smo prije skoro dvije godine kupili jedan od njihovih hladnjaka koji i dan danas radi bez problema.

Otegotna okolnost MII - ja je ta što su nam nakon toga redovito jedanput tjedno poštom slali najnoviji katalog obogaćen 20-40 % popustom kao registriranim kupcima te barem jedanput mjesečno zvali telefonom uzbuđeno nas obavještavajući kako imaju senzacionalnu ponudu samo za nas.

U međuvremenu smo se preselili i jedno 6 mjeseci živjeli neopterećeni neželjenim telefonskim pozivima te brošurama koji bi nam toliko zatrpali poštanski sandučić da bi onu važnu poštu dobivali s mjesec dana zakašnjenja jer bi ih poštar ubacio susjedu koji bi nam potom zaboravio predati preporučeno pismo u kojem se umoljavamo pojaviti prije 4 dana na šalter 12, ulaz 3, radi povrata poreza.

I sada su nas ipak pronašli! Panično sam se osvrnuo oko sebe. Kako li su nas pronašli? Naša prijašnja adresa i telefon glasili su na mene, a sadašnja adresa i priključak na moju dragu. Klonili smo se naručivanja bilo čega na kućnu adresu, čak smo i po pizzu išli osobno.

Da li je u pitanju mobilni telefon koji glasi na mene? 

Da li su me otkrili GPS sustavom u sprezi sa NSA- om i njihovim špijunskim satelitima? Ili je naš hladnjak spojen radio valovima sa centralom MII-ja u Lisabonu?

Moj mozak je u dvije kratke sekunde tišine nakon predstavljanja mog nazivatelja grozničavo radio, kad, poput groma iz olujna neba sine mi spasonosno rješenje.

Upravo prije poziva htio sam dovršiti članak u popularno-znanstvenom časopisu "Playboy" koji je objašnjavao efekt povratne sprege.

Udahnem duboko, osmjehnem se, jer sam netom pročitao da se osmjeh preslikava u čovjekovu glasu i oduševljeno zaurlam u slušalicu.

- Gospodin Kraus?! Osobno?! Za Boga miloga! Dođi brzo dušo! Zove gospodin Kraus iz Media International Inkorporacije! Da! Zove mene! -Na trenutak sam udaljio telefon od usta hineći da se branim od nasrtanja Dođi-brzo-dušo.

-              Ne, za mene je! Samo za mene! Mene ! Mene! - Vratim telefon ustima.

- Halo! Gospodine Kraus! Kakva čast! Mora da je nešto zaista jako važno kad me osobno zovete! Halo! Gospodine Kraus?! -

S druge strane veze nije se čulo niti disanje. Gotovo sam mogao vidjeti kako Gospodinu Krausu iskaču upitnici iz glave.

- Ahmm.. gospodine Prahasto? -

Da! Da! Ja sam ! - Uzbuđeno ću. - Recite! -

Ummm, upravo sam tu pregledavao vaše... .ovaj... vaše dokumente i... .-

Dokumente?  Kakve dokumente? - Upitah tobože zbunjeno.  

- Pa... .o vama i o... - Naravno, nisam dopustio da završi rečenicu. Glasom koji bi, da je nacrtan kao tekst u balončićima iz stripa, bio okovan ledenim sigama progovorim:

- Dokumenti o meni!? -

- Kakve to dokumente imate vi o meni?! Što ste vi?! Tajna Policija?! Što imate u tim papirima?! -počeo sam vikati.

-Da održavam tajne odnose sa Tele - Shopom?! U kakvoj to državi zamišljate da ste da me možete kontrolirati kako vam se prohtje?! -Pljuvao sam mahnito u telefon.

-Ma, ne... gospodine...smirite se... mislio sam na vaše doku... .ovaj, papire u vezi vašeg

hladnjaka što ste ga od nas kupili. 

-    Ah! - Smirih se. - Hladnjaka. I što je s njim? -U međuvremenu mi je pala još jedna, upravo savršena, ideja na pamet.

Brzo sam skočio do računala i spojio se na Internet i stranicu MII-ja gdje sam među stavkom „Kontakt" vrlo brzo pronašao ime "Dario Kraus" i broj njegovog mobilnog telefona.

Dok je moj telefonski sugovornik prezentirao nove proizvode i veličao svoju ponudu ubacio sam njegov broj telefona u mrežnu verziju telefonskog imenika.

Uz malo sreće, dok je moj sluđeni sugovornik dovršio svoje

izlaganje imao sam, osim broja njegovog mobitela i njegovu adresu stanovanja i kućni telefonski broj.

- Kako molim? Dajte ponovite, nisam vas do kraja čuo jer mi je pobjegao miš s kojim sam htio nahraniti zmiju ... aha! Tu si Miško, ajde, vrijeme je za ručak. Taako.. .Halo?

- Rekao sam da vaš hladnjak ...zmiju? Kakvu zmiju? -

- Pa znate. Zmiju. Kućnog ljubimca. Neki ljudi imaju pse, neki mačke, a ja imam Bou Constructor. Tako, jedno četiri i pol metara dugu. Baš mi je prije tri tjedna zbrisala iz terarija i nekako se dočepala susjedova pinča, eh da vidite koji je to nered bio. Baš sam ju, prije nego što ste nazvali, htio nahraniti malim miševima, prvi put od kada je zadnji put jela, znate, susjedovog pinča, jer kad se naždere onda po par tjedana ne mora ništa. Ali, sigurno vam dosađujem. Što ste ono rekli u vezi mog hladnjaka? -

- Emmmmm... ovaaaj... Htio sam reći...

Zavalio sam se u uredsku stolicu pred računalom i slušao kako se njegova retorička sposobnost topi pod mentalnom slikom Luđaka-Sa-Zmijom.

-              ...da vašem hladnjaku slijedeći tjedan ističe dvogodišnja garancija. No, bez brige! To ne znači da će Vaš hladnjak istog trenutka prestati raditi, ne, ne, moj gospodine. Hladnjaci MII- ja su pouzdani još dugo godina nakon isteka garancije. Svejedno, da bi bili sigurni da će vaš

aparat i dalje ostati u najboljim rukama nudimo vam ekskluzivni ugovor u kojem za tričavih 50 € produžujete garanciju za daljnje dvije godine! -

Mora mu se priznati, pravi profesionalac. Malo uzdrman, ali još uvijek elokventan.

- Znate kako je to. - Nastavio je dalje. - Aparati imaju nezgodnu narav da se pokvare odmah nakon isteka garancije. Ponavljam, to se sigurno neće dogoditi sa vašim aparatom, ali ipak, mala je to cijena za sigurnost saznanja da se vašem hladnjaku neće ništa dogoditi. Zar ne? -

- Prijetite li vi to meni? - Hladno sam procijedio kroz zube hineći ponovni nalet bjesnila.

- Kako molim? - Zbunjenost u njegovu glasu dosegla je stresnu granicu.

- Što hoćete reći time - „saznanje da se mojem hladnjaku neće ništa dogoditi"?!

- Implicirate li da će se, ukoliko ne platim, „nešto" dogoditi mojem hladnjaku?! - Opet sam se zapjenio.

Ma, ne... htio sam reći da bi se nešto moglo desiti imali vi garanciju ili ne, ali da bi... .-

-              MOLIM!? - Zaurlam u slušalicu najjače što sam mogao. Jadnik, lagano sam ga počeo žaliti. - Dakle, svejedno platio ja ili ne nešto bi se ipak moglo dogoditi?! -

Pustio sam da mi se glas spusti do hladnokrvno smirujućeg tona.

-              Slušajte me sad, i slušajte me dobro gospodine Dario Kraus, Sunčana ulica 43,

kućni telefon 4267-359. Još jedanput neka dobijem poštom brošuru. Još jedanput me nazovite, vi ili vaša telefonska mafija i ja ću vas osobno držati odgovornim za pokušaj iznuđivanja, a u tom slučaju posjetit ćemo vas osobno kući. Ja i moj mali gladni kućni ljubimac. Da li ste me razumjeli? - Zadnje riječi izrekao sam vrlo tiho, onako, kako to radi Hannibal Lector tik prije filetiranja svoje žrtve.

-              Da gospodine. - drhtavim šaptom odgovori puding s druge strane žice.

-             Želim vam ugodan dan Kraus. - prekinuh vezu.

Pitam se da li da ga ipak nazovem za tjedan dana i pitam da li bi mi ipak produžio garanciju, tek toliko, za svaki slučaj?

 

Aris. S. Prahasto

 

 

 

Autor: Sat Multimedia

Dodaj komentar

Molimo držite se teme članka. Neumjesni komentari biti će izbrisani bez prethodne najave. Vašu e-mail adresu nećemo objavljivati niti koristiti u marketinške svrhe.