Mojoj majci (Rječnik)

13.02.2010 1 komentara Aris

Mojoj majci

 

U ovom broju sam u stvari htio pisati o rječniku digitalnog doba te nekim riječima koje su zadobile drugačije značenje od onog iz vremena kad ljudi nisu strahovali od bugova, virusa koji nemaju veze s prehladom i spamova.

No taman prije izlaska ovog broja  javila mi se moja majka, moja najoštrija lektorica (koja pravopisne i stilske greške u mojim tekstovima uvijek nalazi nakon njihovog tiskanja), da zašto prvo ne napišem nešto o sastavnim dijelovima računala jer vjerojatno postoji puno ljudi koji koriste računalo, ali ne znaju zapravo kako je ono složeno.

Naravno da, dodala je, to nema veze s njezinim osobnim, ponovno probuđenim, zanimanjem za računala budući je ona još uvijek verzirana u rukovanju tim strojevima, koje je, zašto pitaš, zadnji put koristila u "Nikoli Tesli" 1972. godine.

E pa draga majko, i svi oni koji su to mogli postati, ovaj je tekst za vas.

Nekada je, prije par desetljeća, svaka tvrtka imala svoju verziju računala i vlastiti operativni sustav što je istovremeno značilo da računala nisu mogla međusobno komunicirati i kovati Armageddon (dobro) i da igricu najboljeg prijatelja niste mogli kopirati i igrati na svom računalu jer je on imao "Commodore", a  vi "Amigu" (loše).

Takav kaos trajao je do početka 1990-ih kada su preostale samo dvije vrste tvrtki; one koje su izrađivale računala kompatibilna s jednim uspješnim modelom tvrtke IBM nazvanim "personal computer" tj. PC-om te model Macintosh (Mac) tvrtke "Apple" koja se tvrdoglavo držala svog modela i zato umalo propala, sve dok se tamo netko nije sjetio da bi mogli izrađivati računala koja ne izgledaju kao da su dizajnirana da bi ih se skrivalo i na velika vrata u svijet tehnike uveo estetski dizajn.

Postoje dvije vrste računala, bez obzira o kojoj tvrtki je riječ: stolna i prenosiva.

• Stolna računala, usprkos imenu, većinom se nalaze ispod radnog stola dočim je na njemu samo monitor, računalni miš i tipkovnica.
• Prenosivo računalo, laptop i njegova manja braća, notebook, netbook i još manji palmtop/pocket PC-i služe da ih se nosi okolo, njime pravi važnim i da ih agenti britanske tajne službe gube u metrou (ko je ikada vidio Jamesa Bonda kako se vozi u podzemnoj?). Prenosiva računala imaju sve dijelove koja imaju i njihova stolna braća samo što su manja i kompaktnija što znači skuplja i teže nadogradiva.

Svako se računalo sastoji od nekoliko dijelova čije se zajedničko svojstvo može sažeti u rečenici "koliko para, toliko muzike".

Oni se nazivaju još i hardware ili na novohrvatskom "očvrsje".

Neki dijelovi su neophodni za normalan rad računala, drugi su poput aluminijskih felgi i kožnih siceva - može se i bez toga, ali je gušt imati ih.

Postoje i dijelovi koje se naknadno priključuju na već gotovo računalo, a nazivaju se "periferijom".

Ta riječ je nekad označavala dijelove grada do kojih  je moguće doći jedino autom ili višestrukim presjedanjem raznih sredstava javnog prijevoza. Sada označava i raznu računalnu opremu - skenere, pisače, čitače memorijskih kartica, igraće palice, vanjsku memoriju...lista je praktički beskonačna.

U svakom računalu postoje neophodni dijelovi, bez kojeg jedno računalo ne može raditi te dodatni dijelovi koji uljepšavaju ili olakšavaju rad s njime.

Neophodni dijelovi:

• Monitor - da bi korisnik gubio oči na sitnom tekstu i bjesnio na pojavu "plavog ekrana smrti" (o tome više slijedeći put) potreban je nekakav ekran.

Poput televizora i oni su nekada pri raspakiranju iz ambalaže bili pogodni za dobivanje bruha. Sada su lagani, tanki i dolaze u jedinicama veličina preuzetih od Amera - inčima.

Što više inča - to bolje. I skuplje. U prijenosnika su integrirani u njegov poklopac što znači da jedna sitnica, poput potrganog mehanizma za zatvaranje računala, može značiti razliku između upotrebljivog računala od 15000 kuna i nečeg s čim se vlasnikova četverogodišnja kćer smije igrati.

• Tipkovnica - mjesto pogodno za spremanje mrvica hrane, prašine i uredskih spajalica. Pri pritiskanju tipki rade "klik-klik" zvukove kako bi šef mislio da zaista radite.

Jedan od rijetkih dijelova računala pri kojem veličina ili brzina nije bitna, osim ako ne radite na minijaturnoj inačici, a imate prste drvosječe.

• Miš, računalni - mali aparatić kojim korisnik skuplja prašinu sa svog stola istovremeno upravljajući računalom.
• Računalo, stolno. Ona kištra na koju su raznim kablovima ili bežičnim putem priključeni monitor, tipkovnica, miš i ostala periferija pravo je računalo. U toj kutiji, koja je nekad bila neizbježno ružne bež boje, a sad se mogu naći u svim bojama, oblicima i cjenovnim razredima nalaze se daljnji dijelovi.

Dijelovi računala:

• Matična ploča se tako zove jer su na nju spojeni svi ostali dijelovi. Svi ti dijelovi moraju minuciozno biti usklađeni s matičnom pločom, kao i međusobno, inače bi pri prvom uključivanju moglo doći do kratkog izboja elektriciteta, ponekad uz pojavu malog sivog oblačka, nepobitnog znaka da ste zamjenu dijelova trebali prepustiti stručnjaku.
• Računalni čip srce je računala, a nalazi se uglavljen u matičnoj ploči. Brzina njegova rada izražena je (trenutno) u gigaherzima, a još samo netko s diplomom iz računalnih znanosti vam može objasniti zašto je to važno. U principu - što brže, to bolje.
• Na čipu leži hladnjak izgledom nalik ventilatoru koji svojom vrtnjom pravi ono zujanje tako prepoznatljivo za računala u radu, a koji je neophodan jer čip od silnog zbrajanja nula i jedinica isijava toliko topline da bi se bez hlađenja rastopio. Postoje i verzije s vodenim hlađenjem (po istom principu kao i kod automobila), ali su to trenutno još uvijek uradi-sam primjerci od strane tipova koji misle da znaju kako brtviti.
• RAM - memorijske pločice utaknute u matičnu ploču koje služe da programi brže rade. Koliko god ih imali, uvijek ih je premalo.
• Grafička kartica- nema veze s ugljenom na platnu već je komad elektronike (opet utaknut u matičnu ploču) zadužen da slika u računalnim igrama izgleda što ljepše. Grafika danas nema veze s munjenim umjetnicima već je povezana s brigama tinejdžera hoće li cice Lare Croft na ekranu biti kockaste, a ubijanje mutanata na Marsu puškom koja izbacuje čavle realno dočarano.
• Hard disc (hrvatski: hard disk) - prostor za spremanje svih podataka, ilegalno skinute muzike i virusa. Što više- to bolje (prostora, ne virusa).
• DVD snimač - iako nije neophodan za sam rad, nalazi se u svim računalima - uređaj koji čita i snima DVD-ove (ako ne znate što je DVD, vjerojatno se još pitate što je to "bug"). Uskoro će biti zamijenjen novijom generacijom snimača - Blu-ray snimačima koji će za pet-šest godina vjerojatno opet biti zamijenjeni nečim drugim.

Manje potrebni dijelovi, tvz. periferija:

• Skener - nešto kao kopirka samo što umjesto na drugi papir kopirano sprema u računalo. Takav duplikat može se kasnije po želji obraditi - falsificirati diplomu s Harvarda, na fotkama iz srednje škole svima međusobno zamijeniti glave ili nacrtati nastavniku hitlerovske brkove.
• Pisač - cjenovno variraju od toliko jeftinih da ćete posumnjati da su za jednokratnu upotrebu, do vrlo skupih modela koji su u stanju ispisati cijeli jumbo-plakat. U većini slučajeva nabava nove patrone s tintom košta koliko i cijeli pisač.
• Vanjski hard disc - za one s hrčak- sindromom koji spremaju sve, i to još u duplikatu. Trenutni modeli imaju dovoljno memorije za uskladištiti cijeli državni sudski arhiv skupa sa slučajevima zametnutim još od doba Hasburgovaca.
• Igraća periferija - volan, igraća palica (joystick) te razni „kontroleri". Služe djeci za igranje tj. za "opuštanje nakon napornog radnog dana" odraslima koji se ponašaju poput djece. Volan služi za upravljanje igara s temom utrka automobila, igraće palice za skidanje virtualnih spitfirea i messerschmita s virtalnog neba 60 godina nakon posve nevirtualnog 2. svjetskog rata.

Programi zbog kojih sav taj hardware uopće postoji naziva se "software" (omekšje?) koje je toliko mekano da fizički uopće ne postoji, što njihove tvorce ne sprječava da ih prodaju za debele novce.

Da bi računalo radilo, treba imati operativni sustav (OS). On se kod PC-ja najčešće zove "Windows", kod Mac-a jednostavno MAC-OS, a postoji i još jedan koji se zove Linux.

Imati računalo bez operativnog sustava je kao imati televizor bez struje ili Hugha Heffnera s bočicom Viagre, a bez Playboy zečica - najvažnije nedostaje.

Kupivši jedanput neko računalo, vašim mukama nije kraj jer takva tehnika brzo zastarijeva. Normalni vremenski interval nabave novog računala je otprilike svake dvije godine iako postoje oni koji nabavljaju dijelove/cijela računala svakih par mjeseci kao i oni koje svoje računalo zadrže dok ne dobije status antikviteta.

Svejedno u koju grupu ćeš spadati, draga majko, nadam se da sam ti barem malo objasnio osnove jednog računala. I molio bih da se ovaj put malo požuriš s korekturom.

 

Aris.S. Prahasto

Autor: Sat Multimedia

Komentari

Rss feed komentara Dodaj komentar

Dodaj komentar

Molimo držite se teme članka. Neumjesni komentari biti će izbrisani bez prethodne najave. Vašu e-mail adresu nećemo objavljivati niti koristiti u marketinške svrhe.

Ime / Nadimak

E-mail adresa

Tekst komentara

Isključite ovaj checkbox! Zaštita protiv neželjenih komentara